четвртак, 16. фебруар 2012.

Kad komunikacija zakaže ili kako su Grbići ispalili IKOM


„Dobar dan, zovem iz kablovske, vi ste prijavili da vam je loša slika“ – pita me preko mobilnog serviser.
„Nemam problema sa slikom već sa digitalnom televizijom, aparat me prebacuje non stop nazad na analogno.“ – odgovaram.
„Dobro, možemo da dođemo sutra između 12 i 13, jel ok?“
„Dogovoreno, čekam vas“ – kažem.

 

Slika prva

Pre dve nedelje prijavila sam SBB-u kvar.  Tokom menjanja kanala na digitalnoj, iznenada me prebaci na analognu, i to me jezivo nervira. Iz SBB-a su mi poručili da po ovom nevremenu ne mogu da izađu na teren , da se strpim i da će za koji dan doći. I preključe me lepo pozovu ljudi i predstave se da zovu „iz kablovske“. Dogovorimo date.

Slika druga

Prošle nedelje mama mi kaže da imaju neki problem sa kablovskom televizijom. Slika im se gubi, loša je. Ispričam joj svoj problem, i posavetujem je da  pozove servisere, da dođu da vide šta je u pitanju. 

Važno za priču – mama i tata su na području koje pokriva IKOM, ja na SBB-u , iako nas dele samo tri ulice.

Da se vratimo na početak.  Nestrpljiva, jer žurim, očekujem majstore. Već je 12.20 a njih nema. Imam toliko obaveza van kuće. U 12.25 zvoni mi mobilni. Otac. 

„Ćero, zamisli oni tvoji serviseri došli kod nas, pogrešili ljudi adresu“ – viče ushićeno tata.

Pitam ga kako je to moguće jer na svim mojim ugovorima stoji isključivo moja sadašnja adresa, ne stara. Odgovara mi da nema pojma, al da ih je poslao ka meni.
„To je ćero ionako samo tri ulice, neće im biti ništa da prošetaju“ - reče tale i spusti slušalicu.
 
Čudno mi, al ko velim gde znam, možda sam negde pogrešila.  

Petnaest minuta kasnije, besni, mokri (čitaj neprohodna ulica) serviseri u uniformi  IKOM-a stoje na mojim vratima i urlaju na mene. 

„Kako ste mogli da prijavite kvar IKOM-u ako ste prijavljeni na SBB!?“ urla jedan. 

„Jel vi znate da smo jedva došli do vas“ – urla drugi.

Izvinjavam se u svoje, mamino, tatino ime. Ponavljam da sam prijavila SBB-u, a ne njima. Ne pali se lampica kod mene. Odoše ljudi. Besni i  garant sa već određenom dijagnozom za mene.

Šta se zapravo desilo
  1. Mama i ja smo u isto vreme prijavile problem svojim kablovskim operaterima
  2. Mama je svom kablovskom operateru dala moj umesto svog mobilnog broja – verovatno slučajno
  3. Mama je zaboravila da kaže tati da je prijavila kvar
  4. Serviser kad je zvao rekao je samo „dobar dan zovem iz kablovske“- ja sam mislila iz SBB-a
  5. Nikome nije palo na pamet kad su već došli do mog oca, da me pozovu
Naravoučenije – kad vas pozove serviser za svaki slučaj pitajte koji kablovski operater.
Epilog – ni mojima ni meni nije rešen problem. Moj otac i dalje ne razume šta se dogodilo.

Нема коментара:

Постави коментар